moja duša tužnu pjesmu pjeva

''Navikne čovjek da sve vremenom gubi sjaj, navikne čovjek da sve ima početak i kraj.''


15.06.2014.

Šta da radim ?

Je li u redu da sam s njim ako me tišti nešto iznutra ? Ako osjećam da nije to to i ako se svako jutro budim sa mislima u glavi ''Kako bi bilo divno bez njega i ove patnje'' ? Treba mi savjet. Ne znam šta da radim. A snage, ni hrabrosti nemam da započnem s njim razgovor o ovome. Nemam snage da ga ostavim, ali ni da budem s njim. Imam ogroman teret na duši..