moja duša tužnu pjesmu pjeva

''Navikne čovjek da sve vremenom gubi sjaj, navikne čovjek da sve ima početak i kraj.''


05.10.2017.

2 godine.

Vračam se na ovaj blog nakon mnogo vremena. Nešto jače od dvije godine.. Vidim kako sam žudila pobjeći od nekih stvari, i uspjela sam. Odbrojavala sam dane do tog trenutka. Kad se konačno desio, sve sam zaboravila. Uživam u životu. Živim ga punim plućima. Crtam, plešem, zaljubljujem se, plačem, smijem se. Sve je to život. Trebamo dopustiti da osjetimo svaki osjećaj. Ljubav, sreću, izdaju, izolovanost, pripadnost. Kako bi onda ustvari znali šta je ono pravo ? Svi se mi negdje u ovom svijetu uklapamo. Svi smo mi dio ogromne slagalice. Samo, mogu proći godine dok ne nađete mjesto gdje vi pripadate tačno. Ali zato kada pronađete to, izgubit ćete se u moru pravih osjećaja. Osjetit ćete se kao najsretnije biće na planeti. Zatim ćete biti svjesni sami svog postojanja. Nešto tako prekrasno kao TI, ne može biti tu bez razloga..moraš pronaći svoj razlog..

05.01.2015.

75 dana..

Eto 75 dana bez ijedne napisane riječi prođe. Nema..

21.10.2014.

''Želim da legnem na prugu i da vrištim iz sveg glasa dok mi tutanj voza zaglušuje vrisak..''

20.10.2014.

''Gdje su snovi što smo sanjali ? Gdje je onaj stari žar ?'' :)

Sve nestaje..sve blijedi. Trebaju mi tvoje ruke da mi dušu zagrle, kao nekad. Ali nema više toga. Ne znaš više kako, ne znaš kako da me voliš. Blijediš, nestaješ. Nisi isti kao prije. Ne čujem više zvuk tvoga srca..ne kuca više za mene izgleda. Kuca za neku drugu možda.. Tako si mi blizu, a tako daleko. Udaljili smo se. Ostao mi je samo bol. Ne boriš se za mene više. Odustao si..Nema te.

09.09.2014.

..

Opet odlazi, ovaj put na Bog zna koliko. Odlazi daleko, daleko. Postajem sebična, brinem se za sebe. Kako ću bez njegovih očiju zelenih ? Kako ću bez stiska njegove ruke ? Kako ću bet njegovog zagrljaja, bez njegovih usana, njegove ljubavi ?

09.09.2014.

..

Kažu da ne možeš nikoga razumjeti, jer tuđa rana ne boli. Ma boli brate, ako ti ta osoba života znači, boli itekako. Osjetiš svaku njenu bol. Pa čak i najmanju posjekotinu, ogrebotinu. Sve znaš, sve osjetiš. Zato jer postajete jedno. Ili je tako samo kod mene. Možda samo ja tako ludo volim. Ludo se vežem..

08.09.2014.

..

Samo diši duboko, isključi um svoj, isključi sve oko sebe, i ponavljaj: ''sve će biti uredu, sve će biti uredu, sve će biti uredu''..vjeruj sama sebi :)

03.09.2014.

15 dana.

Za 15 dana riječi nisam napisala. Ne mogu. Ne znam šta se dešava sa mnom. Čak sam i sa crtanjem prestala. Linije povukla, nacrtala nisam. Fali mi to sve, a ne mogu..

19.08.2014.

I opet isto i opet isto i opet isto. Pa do kad više ? :(

05.08.2014.

Čekanje je najgora stvar.

''Sve noći moje su tvoje, sve moje je tvoje, i ovo more je manje od ljubavi moje prema tebi..''
Kaže eto on tako. Kaže i da će mi doći za dva dana. Evo me sad, strepim. Zamišljam kako će me zagrliti nakon toliko vremena. Kako će spustiti svoje usne na moje. Nježno. Onako kako sam on to zna. Samo dođi..

02.08.2014.

Ja čekat ću te do sitnog sata i nosit ću tvoj dah oko vrata..

I tako mi u ovoj noći treba njegov zagrljaj, njegova ruka u mojoj ruci, njegov šaptaj ''volim te'' na mom uhu. Al' toga nema. Niti će biti više. On je miljama daleko. Otišao je, a nije me pitao kako sam, kako ću biti bez njega. Otišao je, nije me ni zagrlio, ni poljubio. A ja evo noćima prebirem po svom umu kad smo se zadnji put poljubili i zagrlili. Nema. Nedostaje taj dio. Tako je davno bilo da sam izgubila i zaboravila ukus njegovih usana. Više ga i ne sanjam. Počinje blijediti iz mog sjećanja. Al' zaboli tu nešto unutra kad ga se sjetim, kad mu ime neko spomene. Srce ga pamti. Srce pamti kako je lupalo kad je on bio tu, kad je stavljao ruke oko moga struka, kad je prislanjao svoje usne na moje..Srce pamti onu toplinu. Fali mu. Kao da je komad mene otkinut', a ovaj drugi vene.

02.08.2014.

....

Opet sam gurnula prst u grlo i povratila. Ali samo neki komadi hrane. Opet one propale ljubavi nema, uništenih noći i dana..
A nikog nemam da me barem potapše po ramenu, po leđima i da kaže : ''Ma biće sve ok''. Ne mooogu više, ne mogu. Bože, odvedi me daleko odavdje. Čemu više ovaj neopisivi bol unutra negdje ? Zašto ne prestaje ?
Počinjem opet i fizički da slabim. Ne jedem ništa opet. Uništavam se. Topim se eto. Ma niko i ne primječuje. A treba mi neko da primjeti. Nedavno mi kao svanuo dobar dan, pomislih krenulo me, al' kakvo to. Sutra opet isto..

25.07.2014.

..

Kome da priznam da sam slaba ? Kome da priznam da sam više nemoćna da se borim, da nastavim ? Kome a da ga to ne raduje ?

21.07.2014.

.

Napišem. Izbrišem. Napišem. Pustim suzu. ''Ma ne mogu ovo objaviti''. Izbrišem. I tako već 15 dana. Čak ni ovdje ne mogu napisati to više. Nemam s kim pričati. Nema me ko zagrliti, pružiti mi ruku, saslušati me i reći mi da će sve biti dobro. Glupa ljubav..

05.07.2014.

Na nešto lijepo naiđoh..

''Vrijeme je stalo s tvojim riječima. Mjesec je zastao u tvojim očima. Rekao si da nedorasla sam svome obećanju. Tvoje riječi kao meci, krvariti nisam mogla..Jedan dah postade ništa. Jedan život bi, a postade san.
Nismo mogli napisati kraj koji kvari ovu igru, koju nismo znali, nismo mogli završiti. Sudbina je ovo bila. Laži nisu izbrisane. Jedan dah postade ništa. Jedan život bi, al' postade kasno, a ne okusih..''

05.07.2014.

..

Osjećam neopisivu muku. Želim da povratim, ali nesretne ljubavi se ne mogu povratiti, ni neproplakane suze, uništene noći..Sve to želi da izađe van, iz mene. Ali ne mogu, ne mogu više ni plakati. Samo želim otići odavdje, od ovih ljudi. Želim pobjeći.
Čemu takav osjećaj nepripadanja ?! Čemu takva bol ?!

04.07.2014.

.

Veza između čovjeka i cigarete je najiskrenija i najdirektnija. Ona za njega gori, a on za nju umire. I tek sa eto shvaćam koliko sam za nju vezana. Ne mogu bez nje. To je jedina stvar koja me upotpunjuje, a i ubija.



01.07.2014.

Odlučila sam. Gotovo je. Otići ću negdje daleko, zapaliti cigaru i uz zadnji dim ću ubiti sebe. Ubit ću sebe u sebi..

28.06.2014.

..

Naprosto mrzim ove noći kad se sve skupi, pa duša bi samo da plače a ne može. Tijelo ne da suzama da izađu, tjera neki svoj inat. Da mi je doživjeti da se i njih dvoje dogovore nešto. Da se zajedno smiju i zajedno plaču. Ali neće, il ovaj tjera inat il onaj.
Dopustila sam mu da mi dotakne dušu i dotaknuo ju je. Ali ju je i uništio, osakatio. Pa sad jadna pokušava da zakrpi mjesto koja je on otkunio ali ne može bez ljubavi..

25.06.2014.

Šta izabrati kad moraš birati između ljubavi i prijateljstva ? :)

Da li to znači da ti oni nisu pravi ? Ili da on nije tvoja ljubav ? Šta da radim ?!
Kada će doći noć da mogu mirno oči da sklopim ?!

15.06.2014.

Šta da radim ?

Je li u redu da sam s njim ako me tišti nešto iznutra ? Ako osjećam da nije to to i ako se svako jutro budim sa mislima u glavi ''Kako bi bilo divno bez njega i ove patnje'' ? Treba mi savjet. Ne znam šta da radim. A snage, ni hrabrosti nemam da započnem s njim razgovor o ovome. Nemam snage da ga ostavim, ali ni da budem s njim. Imam ogroman teret na duši..

31.05.2014.

.

''Grešim u životu i trpim ovu stoku. Dajem drugu šansu svakom idiotu. Prijatelji stari zovu samo kad ima trebam. Dosta mi je svega, više nikom ništa ne dam. Što sam bolji prema svima to sam manje draži njima. Pravo mesto da ih teram sad je pizda materina..''

31.05.2014.

Bože, boli me.

Boli me nešto. Negdje u dubini. Izgubila sam ono za šta sam se držala u ovom vrtlogu života. Izgubila sam Njega za koga sam mislila da će biti tu zauvijek. Opet je uzeo srce u svoje ruke i slomio ga. Ali proći će i ovo. Kao što uvijek prođe, sve. Samo eto što se osjećam nemoćno. Kao da sam izgubila dio sebe. Kao da je neko isčupao pola moga tijela, pola moje duše. Nisam potpuna..

31.05.2014.

Padamo u zaborav..

Spremna bih sad bila dati sve samo da još jednom budem dijete, da se još jednom od srca nasmijem, da se još jednom sastanem sa starim društvom, da se još jednom popnem na staru trešnju, da mi još jednom jedini bol bude razbijeno koljeno..













26.05.2014.

Možda me znaš, ali pojma nemaš ko sam zapravo.

..




Stariji postovi